Vlatko Markovic, predsjednik Hrvatskoga Nogometnoga Saveza, na proslotjednom gostovanju u Australiji tvrdi da Hrvatska spada medu najboje reprezentacije na svijetu…

Razgovarao: Tonci PRUSAC

MELBOURNE - Tijekom svojega kratkoga proslotjednoga boravka u Australiji, gdje je nazocio medunarodnoj konvenciji FIFA-e u Sydneyu, te prije nego sto je otputovao u Budimpestu da bi gledao uzivo pripremnu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije u srazu s Madarskom, predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza, Vlatko Markovic, ekskluzivno je razgovarao s 'Hrvatskim vjesniku'. Zapoceli smo nas razgovor, zamolivsi ga da nam otkrije kakvo trenutacno stanje vlada u taboru 'Vatrenih', uoci samog pocetka Europskog prvenstva u Austriji i Svicarskoj.

- Gledajuci sve ovo sto je dosada napravljeno, mislim da je Slaven Bilic s njegovom 'skvadrom', s njegovom ekipom, napravio izvanredan uspjeh, mislim na strucni stozer. Do sada su zabiljezili zaista fantasticne rezultate.

Medutim, moramo biti 'svjesni': svi nasi dosadasnji treneri su napravili odlicne rezultate,  od Otta Barica, do Mirka Jozica, Cire Blazevica i Zlatka Kranjcara. Prema tome, uvijek je pitanje kad dodemo na samo Europsko prvenstvo ili Svjetsko prvenstvo, koji su ti problemi da se ne mozemo plasirati dalje nakon prvog kola. U ovom momentu to je takoder relevantno pitanje...

Kakva su ocekivanju HNS-a za ovogodisnje EP? Proboj u drugi krug, plasiranje u polufinale, ili finale, ili osvajanje samog naslova...?

- Mislim da je imperativ proboj u drugi krug, a sve dalje je pitanje i trenutnoga raspolozenja i kvaliteta igraca i povrede itd. Sve ono sto cini jedne skvadre kvalitetnom ili nekvalitetnom.

Mi imamo odlicnu i vrlo kvalitetnu momcad. Nazalost, nazalost moram kazati, ona je bez Eduarda a to znaci da je reprezentacija slabija sigurno za jedno 25 posto.

E, to je trebalo biti moje slijedece pitanje, kako ce Hrvatska proci bez Eduarda?

- Eduardo je igrac koga je Bog poslao na zemlju. Vjerujte mi, da se nije dogodilo ovo sto se dogodilo njemu, vjerojatno bi mogao biti igrac ovogodisnjeg turnira. Zaista je uzasna steta za Hrvatsku, za njega i za nas sviju, to sto se njemu dogodilo, ali to je sport. Medutim, koga nema, kaze se da se moze bez njega, ili se mora.

Prema tome, mi cemo sigurno pokusati sve da uspijemo ostvariti svoj cilj. Slaven Bilic i ekipa stvarno se trude kako bi postigli uspjeh. Medutim, znate kako je, uvijek se na kraju ipak broje mrtvi: u ovom trenutku, to je svakako proboj u drugo kolo.

U financijskom smislu...

- Tu vas moram prekinuti. Odmah vam moram kazati, jer sigurno niste upoznati s time, ali od samog pocetku, od kada je Hrvatska slobodna, mi nismo dobili nikakvu financijsku pomoc od hrvatske Vlade. Mi smo jedini sport u Hrvatskoj koji sami sebe financira.

Prema tome, mi jos pomazemo gdje mozemo.

Zapravo, mi smo jedna od najvecih humanitarnih udruga u Hrvatskoj. Od vodica pasa, od razminiranja, od sirotinje, od djecjih  domova do bolnica, svega sto je nuzno, kad su u pitanju humanitarne potrebe. Prosle godine smo zavrsili sa 8 milijuna kuna (otprilike 1.8 milijuna AUD) kojega smo potrosili za razne humanitarne svrhe.

Nemojte misliti da se mi razbacujemo s novcem.

Mi ustvari novaca nemamo, ali imamo fenomenalne sponzore, bez kojih, sve ovo ne bi bilo moguce. Imamo ljude koji to znaju. Imamo ljude u HNS-u koji su tako strucni i sposobni da nam na taj nacin novac dolazi.

Kad se plasiramo na SP, ili na EP, to je za nas od kapitalnog znacenja. Jer da nema toga, onda bi zaista bilo tesko.

Samim time, da sudjelujes na jednom ovakvom prvenstvu - a mi smo jedna od rijetkih malih drzava koja se svaki put plasira na ovim velikim turnirima - znaci pitanje samog zivota.

Objektivno govoreci, jer taj novac sto mi primamo, ne samo da to se podjeli kao premije igraciuma, vec to ide na daljnji razvitak amaterskog nogometa. A u Hrvatskoj je 99 posto nogometa - amaterski nogomet. Za nas, taj novac znaci zivot nasih amaterskih klubova.

Dobro, ali koliko tocno svaki  nogometni savez prima u slucaju probitka u drugo kolo EP-a?

- Ovoga puta je 7,5 milijuna eura, ali to se dijeli napola s igracima i clanovima strucnog stozera a ostalih pedeset posto pripada Savezu. Ja mogu reci otvoreno, evo usporedbe: Hrvatski nogometni savez ima, prosjecno, godisnji prihod od 10-12 milijuna eura, a jedna Engleska, koju smo mi izbacili iz natjecanja za EP, ima 362 milijuna funti, sto  je to oko 550 milijuna eura! Sad usporedite.

Ne zelimo imati neke pesimisticke misli, ali, ako se Hrvatske ne bude plasirala u drugi krug, kao sto je to bio slucaj na proslome SP-u u Njemackoj, bili bi to bilo katastrofalno za hrvatski nogomet? Barem u kratkorocnom pogledu?

- Ne, ni slucajno. Mi jednostavno moramo nesto objektivno shvatiti. Mi smo zemlja sa 4.200.000 stanovnika. Mozete zamisliti sto bi dala Bosna, Srbija, Makedonija, Bugarska, Madarska, Slovacka, i ove ostale drzave oko nas - samo da sudjeluju na ovim prvenstvima.

Prema tome, to je jedna prezentacija Hrvatske, koja nuzno mora prisustvovati u ovom sportu, kao sto je prisutna i u rukometu, i u kosarci, i u vaterpolu, itd. Medutim nogomet je nesto specijalno. Prema tome, tu nece biti nikakve tragedije. Zapravo, tragedija bi bila da se uopce mi nismo plasirali na EP-u.

Na poisljednjem sastanku Izvrsnog odbora Hrvatskoga nogometnoga saveza izricito je receno, i zapisano, da je cilj je postignut. A cilj je bio plasman na Europsko prvenstvo. Prema tome, ne vidimo nikakve tragedije, posebno nikakve sportske tragedije. Imali smo previse tragedije u nasim zivotima da jednostavno ovo nije i nece biti.

Biste li se slozili s konstatacijom da je nacionalna nogometna vrsta jedan od najboljih veleposlanika hrvatske drzave, i da bi zbog toga hrvatska Vlada trebala biti duzna financijski davati potporu razvoju nogometa u Hrvatskoj?

- Nema dvojbe da je hrvatski nogomet, a ujedno i nasa reprezentacija, danas najveci hrvatski 'brand'. Pogledajmo samo gdje igraju nasi igraci, u kojim svim klubovima igraju. Gdje god oni igraju, s ponosom oni promoviraju hrvatsko ime. A mi s ponosom pratimo te njihove medunarodne uspjehe. Kao sportasi, oni su ponos naseg hrvatskog naroda, i to nama nitko ne moze uzeti, a i nema nam pravo to oduzeti.

Konacno, mi u ovom momentu spadamo medu sedam ili osam najboljih reprezentacija na svijetu.  Nemojte zaboraviti da FIFA ima 211 reprezentacija, odnosno drzava koje su clanovi FIFA-e, a mi smo tu na sestom, sedmom, osmom mjestu. Mi se, kao hrvatski narod, itekako ponosimo s tom cinjenicom da smo zaista jedni od najboljih na svijetu.

Bas zbog toga bi bila tragedija, ne zbog neceg financijskog ili nesto slicno, nego da nasi ljudi u inozemstvu, pogotovo, ne bi imali priliku bodriti hrvatsku reprezentaciju, koja im je itekako draga.

Iako oni zive u raznim drzavama svijeta, i oni naravno postivaju te razne drzave, kao u ovom slucaju vi koji zivite u Australiji volite i cijenite tu drzavu, ali isto tako imate osjecaj prema domovini i prema hrvatskoj nogometnoj vrsti. Da se nismo plasirali na EP-u, ne bi sirili hrvatsko ime, a nasi iseljenici ne bi imali priliku navijati za Hrvatsku. Oni doprinose da se to hrvatstvo itekako cijeni.

Vi ste, ovih dana, imali priliku nakratko posjetiti Hrvate u Melbourneu. Kakav ste dojam stekli?

- Kakav sam dojam stekao? Moj prijatelj Mate Tomas  iz Melbourne Knights spomenuo je jednu vrlo vaznu rijec: "zajednistvo". A kad mi kazemo 'zajednistvo', mi Hrvati uvijek se zalimo da nismo zajedno, da nismo slozni. Ali, ljudi moji, mi smo itekako slozni. Mi smo narod koji ima ponosa, mi smo narod koji je na prostorima Europe godinama bio skupa, iako smo bili tlaceni od raznih stranaca, ostali smo na kraju svoji na svome.

Sigurno je da Hrvatska iz dana u dan postaje sve vise postovanija. A nemojte zaboraviti da sport radi jednu veliku usluga. U rukometu smo najbolji na svijetu, takoder i u vaterpolu, da ne govorimo o nasim skijasima... Hrvatski sportasi su, fakticki, najbolja slika Hrvatske...

Hoce li se, i na koji nacin, Domovina i dijaspora zbliziti zahvaljujuci nogometu? Ustvari, postoji li neki projekt koji ce pokusati ostvariti ovaj cilj?

- Sport je najlaksi most za zblizavanje prijatelja, za zblizavanja raznih naroda, a kamoli pripadnike iste nacije ili vjere. Prema tome, sigurno je da i mi zelimo pomoci, koliko je god moguce da se ovaj cilj ostvari. Bilo to sa stvaranjem skola nogometa ovdje u Australiji, kao sto pomazemo u Austriji, ili Njemackoj, ili Svedskoj...

Ovdje gdje zivite, volite ovu drzavu kao da je vasa. Radite i odnosite se kao sto biste se odnosili prema Hrvatskoj da ste u Hrvatskoj, ali budite uvjereni da vas Hrvatska i dalje voli, da ce Hrvatska uvijek biti spremna pomoci, u sportu izricito, a da ne kazem ako su u pitanju naucnici.

Ja vas molim, sjetite se svih nogometasa koji su ponikli ovdje u Australiji i koji su igrali za hrvatske reprezentacije. Nisu oni igrali za Hrvatsku zato sto je bio neki novac pitanju. Ne, igrali su jer su bili Hrvati.

Njihovi roditelji su htjeli, odnosno imali su zelju i osjecaj da imaju duznost igrati za Hrvatsku i, prema tome - mi smo uvjereni da ce tako i dalje biti.

I na kraju, kako biste procijenili trenutacno stanje hrvatskog nogometa, ne samo u Domovini, nego i u dijaspori?

-  Mi smo prosle godine napravili nesto sto nijedna nacija nije uspjela uciniti na svijetu: organizirali smo Svjetsko prvenstvo hrvatskih nogometnih klubova.

Kao sto znate, sudjelovala je i ekipa iz Australije, iz Canberre, a iz Kanade, Amerike, Njemacke, da ne nabrojim sada od kud su svi stigli...

To je Hrvatski nogometni savez jako kostalo, ali nam je bilo strahovito bitno da te ljude upoznamo, da sklopimo prijateljstva, da pomognemo jedno drugima da bilo koji nacin.

Hrvatski nogomet, danas, itekako zivi od, takorekavsi, 'gastabajterske djece', izricito - iz Njemacke i Svicarske.

Jer, to su pod pritiskom bivseg rezima, nasi ljudi morali bjezati preko granice traziti bolji zivot.

Sva sreca, tamo su se radala i nasa djeca koja se danas osjecaju Hrvatima i zele doprimijeti hrvatskom†sportu.

Mi danas u svim sportovima, ne samo u nogometu, nego doslovno u svim sportovima, imamo prisutne Hrvate iz inozemstva. Ali, mi se ponosimo da ti ljude vole zemlju u kojoj zive, u kojoj rade. Da su Hrvati!

__________________________________________________

DVOJICA-TROJICA AUSTRALSKIH HRVATA BIT CE OPET U REPREZENTAC IJI

Uproslotjednom intervjuu, koji je Markovic dao za splitsku Slobodnu Dalmaciju, na zakljucak novinara da se dosta nasih reprezentativaca 'regrutira' iz dijaspore, sto je poseban fenomen, mozda i u svjetskim razmjerima, Vlatko Markovic je odgovorio:

- To je, s jedne strane, odraz sudbine naseg naroda kroz povijest. S druge strane, treba nas veseliti cinjenica da kroz nogomet vezemo dijasporu uz domovinu. Ja krecem u Australiju, gdje cu posjetiti tamosnje hrvatske klubove, docekat ce me 'pedeset ljudi'.

U Hrvatskoj smo nedavno organizirali susret hrvatskih nogometnih momcadi iz cijeloga svijeta, sto su mediji jedva zabiljezili. Veliki smo novac za to potrosili, ali cemo sigurno imati od toga pozitivne efekte. Uspostavili smo veze i prijateljstva, u cijelome svijetu imamo skaute.

Na primjer, u Australiji imamo dvojicu-trojicu nogometasa koji konkuriraju za nase klubove, mozda i za reprezentaciju. Dakle, to sto se javljaju jedan Simunic, braca Kovaci, Rakitic i ostali nije slucajnost.

Foto - Dakle, to sto se javljaju jedan Josip Simunic (na slici), braca Kovaci, Rakitic i ostali nije slucajnost...