U Hrvatskoj ima dosta novca, samo sto on nije pravilno rasporeden u zajednici'', citiran je na radiju neki dan u kronici dnevnoj jedan strani strucnjak koji je marljivo i znanstveno utemeljeno proucio nasu gospodarsku, politicku i drustvenu situaciju.

Koliko ce se jos puta Ivo Sanader i njegova vlada morati, pred vlastitim narodom i pred svijetom, blamirati voznjom na dva suprotna kolosjeka i u dva suprotna pravca istovremeno, dok ne shvate (ono sto im je vec odavno trebalo biti jasno) da su to samo jeftini trikovi i losi izgovori za pljacku hrvatskog bogatstva i odgodu prijema Hrvatske u EU dok se ne stabilizira ''regija''?

Nacija je jedna cudna tvorevina, neobican koncept. Apstraktno zajednistvo ljudi koji se nikad nisu sreli, a kojima je neobicno stalo jednima do drugih, kolektivno ludilo na nogometnim utakmicama, ljubav zudnja da se pomogne nepoznatom nekom, tamo negdje, gdje se 'nase' ugnjetava i proganja.

I onda, kako je u Rvackoj, lose, a?'. - 'Pa nije, nije bas tako lose' - kazem. - 'Gura se nekako, i osim toga...' Htio sam jos nesto pametnog izmisliti, nesto na sto bi se moglo nadovezati. PriËati o Splitskoj rivi ili kakvom novom shopping-centru, operi ili setnji po juznoj strani Marjana.

Neki Hrvati koji su navikli kritizirati dr. Franju Tudmana, nakon najnovijih dogadaja u balkanskom zaledu Hrvatske, moraju shvatiti i priznati da je on bio politicki vizionar i da politicki vizionari vide i predvidaju politicke dogadaje puno jasnije nego obicni smrtnici ili politicki patuljci.

Tati zazvoni mobitel. 'Koliko velis? Pet komada!' razveseli se onome sto je cuo iz slusalice gospodin gazda koji je vecer bio odlucio provesti u papucama, u krugu obitelji, sa sve troje svoje nejaci i zenom. 'A jesu li  sesne?'

Drzavni premijer odlucio je politiku zamijeniti vizijom, stranacke interese nacionalnim, kadrovske smicalice vizionarskim uposljavanjem najsposobnijih, a umjesto interesa ove ili one skupine koje u vremenima kad je politikantstvo vaznije od drzavne politike love u mutnom, u sredistu se nasla buducnost zemlje i vizija kako ce ona izgledati 2020. godine!

Vremenom su se meni u Sydneyu stvari pocele odmatati same od sebe: ziveci u jednom od mirnijih gradova na svijetu, ljudi su zapravo popustili pod pritiskom medijske paranoje koja je svako ubojstvo ili otmicu pretvarala u vizualni dogadaj tjedna, cak i mjeseca. Ti su dogadaji bili prezentirani onom zestinom kojom su se kod nas tada marginalizirali i pokusavali prikrivati. Televizijske rekonstrukcije, umjesto hrvatskih dosaptavanja i traceva, cenzura pameti, umjesto cenzure vijesti, tako se zivjelo tamo i tu - u kontrastima.

Veceras mi dolaze gosti, australski, zelio sam reci okupljenima pod balkonom, kojima nije bilo jasno za1to zelim pocistiti sve te plasticne vrecice sto su se prilijepile za dva ovisa stabla ispred kuce. Ima ih crnih, velikih smetlarskih, zutih 'kerumaskih' i 'billinih', plavih 'aldijevskih'...

Najvazniji je glas iz pozadine koji ce nas pravilno najaviti. Ma koliko gluposti pritom rekao. Tko jos uopce slusa sto se krije iza lijepog 'zvucanja' besmislenih rijeci nanizanih glasom koji plijeni?