Pise: Zeljko DOGAN

Foto - Ohrabrenje americkoga predsjednika Geroge Busha u Zagrebu i potpora napacenom hrvatskom narodu dosla je u pravo vrijeme. Narocito njegovo javno obecanje da ce Amerika i NATO braniti hrvatsku slobodu ako ona bude ugrozena.

Ah, kako su drage umornom hrvatskom uhu bile rijeci americkog predsjednika Busha izrecene u Zagrebu: ''Nase su dvije zemlje udaljene tisucama milja ali nas ujedinjuje duboka vjera u Boga i blagoslov slobode koju nam je dao. Danas, na ovom tlu uz Jadran, stojimo zajedno kao slobodni ljudi... Amerikanci se dive vasoj hrabrosti i ustrajnosti. Zaprijeti li vasoj zemlji ikakva opasnost, Amerika i NATO stajat ce uz vas i - NITKO VAM VISE NECE ODUZETI SLOBODU !''

Ovako snazne i kristalno jasne rijeci americkog predsjednika bile su melem za dusu svakog Hrvata i zvucale su upravo nadahnjujuce, vizionarski, fantasticno. Ipak je divno u teskom casu imati prijatelja. Amerika je, dakle, prijatelj i saveznik Hrvatske. I to saveznik na kojemu, kako vidimo, pociva sigurnost Hrvatske.

Upravo je osjecaj sigurnosti najbolja inspiracija i motivacija svakom narodu da se nastavi truditi ostvarivati sto bolji zivot i sretniju buducnost.

Bushova ohrabrenje i potpora napacenom hrvatskom narodu dosla je u pravo vrijeme. Narocito njegovo javno obecanje da ce Amerika i NATO braniti hrvatsku slobodu ako ona bude ugrozena. Doista, zasto bi Hrvati na ovako plemenitu ponudu za pomoc u nuzdi  gledali ikako drugacije osim sa zahvalnoscu americkom predsjedniku i narodu?

Na ciju bi to pomoc, osim Hrvata izvan domovine i Amerike, Hrvatska mogla ponovo racunati u slucaju slicne krize i ugroze kao sto je bila ona za vrijeme raspada bivse Jugoslavije? Velike Britanije? Francuske? Italije? Slovenije? Europe?

Sjetite se samo kako se samo ta slavna i civilizirana Europa za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, BiH i Kosovo, mizerno ponasala i kako nije ucinila nista da bi zaustavila  genocidne zlocine, etnicko ciscenje i razaranja u tim napadnutim zemljama. Stovise,  London i Pariz ucinili su sve kako bi zadrzali Amerikance postrance i sprijecili ih da interveniraju,  uvjeravajuci ih da je to europski problem kojega ce oni sami rijesiti.

Ta ''fina'' i elitna europska gospoda sa svim svojim toboznjim demokratskim i humanim vrijednostima mirno je, dakle, godinama promatrala i dopustala velikosrpskim barbarima da, pod njihovim nadzorom i u njihovu dvoristu, nesmetano oduzimaju na stotine tisuca nevinih zivota te unistavaju i pljackaju kulturno i materijalno blago svojih zrtava. Kako je to boljelo?

Na kraju je ipak, zgrozena bestijalnoscu Milosevicevih zlocinaca i unatoc protivljenju svojih glavnih europskih saveznika,  Amerika odlucila intervenirati i bombardirati Srbiju da bi se okoncalo njeno krvavo orgijanje u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Ono sto se dogadalo za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, BiH i Kosovo zaista je podlo, odvratno i uzasno. I velika sramota Europe. A  koliko bi jos takvih strahota i patnji bilo naneseno da Amerika nije intervenirala?

Voljeli mi to priznati ili ne, ali i mi Hrvati za velicanstvenu pobjedu i slobodu izborenu u Domovinskom ratu, u velikoj mjeri zahvalnost dugujemo svojim americkim prijateljima.

Spremajuci se za ''Oluju'' koja je bila trijumf slobode i kruna hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, Amerika je Hrvatskoj pruzila vitalnu logisticku potporu putem svojih vojnih instruktora, bespilotnih letjelica, kriticne telekomunikacijske opreme i pripreme terena. Hrvatska je uz pomoc Amerike slomila velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH i zaustavila grozne zlocine koji su za racun te ideje pocinjeni.

Politika pokojnoga predsjednika Tudmana i ministra obrane Gojka Suska sve do njihove smrti bila je, sasvim ispravno, da u vanjskim odnosima Amerika Hrvatskoj bude najvazniji saveznik i partner. Njihovom smrcu i povratkom na vlast u Hrvatskoj bivsih  jugopoliticara, od bliskih saveznika Hrvatska i Amerika su postali daleki poznanici.

Naime, Mesic i Racan na vanjskopolitickom planu izvrsili su dramatican zaokret prema nekakvoj maglovitoj bivsejugoslavenskoj i Titovoj nesvrstanoj politici i ponovnim balkanskim integracijama.

Tome je Hrvatska platila i jos uvijek placa veliku cijenu.

Vrlo je cudno i zabrinjavajuce vidjeti da sadasnji hrvatski politicari  na vlasti jos  uvijek ne cijene dovoljno cinjenicu da je Hrvatska postala slobodna i suverena drzava, koja svoje odnose s Amerikom i Europom treba i moze izgradivati samostalno bez opasnog i samounistavajuceg prevelikog vezanja i dodvoravanja balkanskim susjedima.

To je nazalost ponovo doslo do izrazaja i u pozdravnim govorima predsjednika Mesica i premijera Sanadera pred americkim predsjednikom u Zagrebu. Ponovo su im usta bila puna brige za svoje balkanske susjede i savjeta sto bi oni morali uciniti, sto je djelovalo vrlo neukusno i pateticno i definitivno je naislo na podsmijeh onih kojima su ti savjeti i poruke upucene. Upitajte Kostunicu, Nikolica, Dodika, Silajdzica i Tihica koliko drze do onoga sto Mesic i Sanader misle i kazu. Oni jednostavno gledaju svoja posla.

Izgleda da su jos jedino hrvatski politicari zarobljeni mislju da i danas, svaki put kada se radi o stvarima koje su vazne i ticu se samo Hrvatske, moraju obazrivo okretati glavu prema svom balkanskom zaledu i traziti od njega odobrenje i razumijevanje.

To je jedna stetna i nametnuta sluganska navika koju su Hrvati morali davno odbaciti.

Uostalom, vidjeli ste koliko se samo Slovenija polomila od prevelike brige za Hrvatsku, BiH, Srbiju, Kosovo i Makedoniju na svom putu u NATO i EU.

Vrijeme je, dakle, da i hrvatski politicari okrenu novu stranicu u odnosima sa susjedima i EU i pocnu svijet vise promatrati kroz prizmu hrvatskih, a ne balkanskih i interesa Europske Unije.

Zbog ruznih povijesnih iskustava vazno je da Hrvati na Zapadni Balkan i Europu gledaju sa zdravom dozom sumnje i opreza.

Partnerstvo s Amerikom zasluzuje i treba zauzeti prioritet u hrvatskoj vanjskoj politici. Da, Hrvatska bi trebala s Amerikom imati tijesne odnose na diplomatskom vojnom i gospodarskom planu. To ce Hrvatsku uciniti sigurnijom, bogatijom i mocnijom u odnosima s nesklonom Europom i grabezljivim susjedima. Ali, nemojmo se zavaravati. Oni koji ne vole da se Hrvatska, s osloncem na Ameriku, razvija brzo i samostalno, nego zele da ostane sluzavka Zapadnom Balkanu, uvijek ce u Hrvatskoj propagirati  antiamerikanizam. I time nanositi stetu  najboljim interesima Hrvatske.

Ideja o gradenju vrlo bliskih odnosa izmedu Amerike i Hrvatske izazvala je  vrlo ostre i odbojne reakcije vodecih jugokomunistickih nostalgicara.

Istina je da svaka kritika Amerike i njezina predsjednika u hrvatskim medijima nije antiamerikanizam, ali pogledajte ono sto u ''Feral Tribuneu'' pisu ultrapametni ''intelektualci'' i ''mirovnjaci''. Njihova duboka zelja da prikazu Ameriku u najgorem svijetlu, cak i onda kada ona pomaze Hrvatsku i zeli joj najbolje,  vuce svoje korijenje iz jugokomunisticke nostalgije kojom oni nastoje zatrovati utjecajne politicare i javni zivot u Hrvatskoj. Za njih je jugobalkanski prostor pocetak i kraj svijeta.

Amerika nije perfektna, ali za razumijeti Ameriku potrebno je gledati veliku sliku i  cijeniti njene temeljne ideale slobode koje je ona branila i brani po svijetu cak uza vrlo visoku cijenu koju placa za to. Zdrava memorija pomoci ce nam da se prisjetimo kako se Amerika ukljucila u Drugi svjetski rat i pomogla da bi se razbio nacizam i spasila Europa, da se prisjetimo kako su Amerikanci nakon Drugoga svjetskog rata hranili i izgradivali Zapadnu Europu i jos je 40 godina nakon toga svojim postrojbama na terenu stitili od sovjetsko-komunisticke invazije troseci na to goleme novce. Pod americkim nuklearnim kisobranom i uz pomoc golemoga americkog investiranja, Europa se mirno razvijala i ubrzo zaboravila tko joj je donio pobijedu, slobodu i mir.

U posljednjih 60 godina Amerika je vodila tri rata. Najprije protiv totalitarizma, fasizma i komunizma, a sada protiv terorizma.            

Nitko normalan danas ne zeli rat, ali zar bas na primjeru Hrvatske prije petnaestak godina nismo vidjeli kako se brzo rat i terorizam sire kada svijet, a narocito Amerika, sjede sa strane ne cineci nista?

Istina je da su George Walker Bush, njegovi ratoborni savjetnici i vojni sefovi napali Irak bez odobrenja UN-a i iz dokazano krivih pretpostavki da Irak posjeduje oruzje za masovno unistenje.

Ali, Amerika je puno vise od rata u Iraku, pojedinoga americkog predsjednika ili sotonizacije kojom se danas casti. Mozda bi svi oni koji toliko vole kritizirati Ameriku trebali uloziti malo napora i prisjetiti se da je Amerika vec vise destljeca utociste milijunima ugnjetavanih ljudi iz cijeloga svijeta, onima koji su bili prisiljeni napustati rodne kuce, koji su spas i  slobodu pronasli upravo u Americi.

Medu njima je i vise od milijun Hrvata i njihovih potomaka. Mnogi od njih su u slobodnoj Americi postali poznati znanstvenici i p[oslovni ljudi, sposobni strucnjaci, uspjesni i utjecajni ljudi.

Americki narod zasluzuje postovanje i divljenje zbog svoje slobode i demokracije i napora u promociji slobode i demokracije sirom svijeta.

Boze, cuvaj Ameriku! I, naravno, Boze, cuvaj Hrvatsku!  

__________________________________________________

Protiv Bushova dolaska prosvjedovalo se na Trgu Franje Tu�mana i na Cvjetnom placu

Prosvjednici pokusali zapaliti americku zastavu

ZAGREB (Hina) - Pozivu Antiimperijalisticke akcije odazvalo se stotinjak gra�ana koji su u subotu t. travnja dosli na Trg Franje Tudmana prosvjedovati protiv politike americke administracije te dolaska Georgea Busha u Zagreb.

Na transparentima prosvjednika pisalo je "United States of agression", "Bush krvavi diktator", "SAD=NATO=imperijalizam".

Na ponasanje prosvjednika budno je pazila policija, ali i dvojica americkih agenata. Jedan od njih je cak prokomentirao kako je iznena�en pristojnoscu demonstranata!

Medu okupljenima najvise su se isticala dvojica muskaraca koji su nosili iracku i palestinsku zastavu.

- Ne slazem se s Bushovom politikom, pogotovo onom u Iraku. Donio nam je samo rijeku smrti, a nikakvu demokraciju - kazao je Ali Kadhim koji je iz rodnog Bagdada stigao u Zagreb prije dvadeset godina na studij.  Hrvatsku pozivnicu za NATO kratko je prokomentirao: "Ovo je mlada drzava, mora slusati sto joj se kaze."

Palestinac Faris Suende, lijecnik opce prakse, u Zagrebu zivi trideset godina i takoder se ne slaze s americkom vanjskom politikom. - Njih zanima jedino rat, a ne mir u svijetu - prokomentirao je Suende.

Zvucna podrska prosvjednicima bili su "Zli bubnjari", a nakon sto je izveden skec "Tko zeli biti naftas" Marija Kovaca, zaputili su se na Cvjetni trg pridruziti se Zelenoj akciji, Documenti i Centru za mirovne studije, koji su se takoder okupili zbog nezadovoljstva posjetom americkog predsjednika.

Nekoliko prosvjednika privela je policija jer su nosili transparente i majice kojima su americkog predsjednika usporedivali s Adolfom Hitlerom.

Cvjetni je trg doslovce bio krcat onima koji su ondje dosli zapaliti svijece u znak na sve zrtve Bushove politike, ali i americkih gradana koji su poginuli 11. rujna 2001. godine u napadu na WTC.

No, nisu svi prosvjednici na Cvjetnom bili miroljubivo raspolozeni.

- J.... Busha! J.... NATO! - glasno su zaorili u jednome trenutku.

Nekolicina okupljenih mladica i djevojaka, vidno pripiti, pokusala je cak zapaliti americku zastavu, ali im to nije poslo za rukom, te su je bacili na pod i stali gaziti te pljuvati po njoj.