Politicari i diplomacija hrvatska su rak-rana

Foto - Srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremic (na slici), izazvao je incident u Zagrebu kada je vrlo ruzno i provokativno, izvan konteksta, optuzio Hrvatsku da je tjekom ''Oluje'' izvrsila etnicko ciscenje ''vise od cetvrt milijuna Srba''....

Pise: Zeljko DOGAN,

(iz Melbournea)

Srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremic, gostujuci 27. svibnja u Zagrebu izazvao je incident kada je govoreci na plenarnoj sjednici ministarskog sastanka Jadransko-jonske inicijative vrlo ruzno i provokativno, izvan konteksta, optuzio Hrvatsku da je tjekom ''Oluje'' izvrsila etnicko ciscenje ''vise od cetvrt milijuna Srba''.

Isti takav incident nedavno jec pred Vijecem sigurnosti UN-a u New Yorku,   ''slucajno'' napravio i srbijanski predsjednik Boris Tadic kada je isto tako, usred rasprave o Kosovu,  napao i lazno optuzio Hrvatsku za istu stvar. 

Samo dva dana prije Vuka Jeremica u Zagrebu, istu je laz na racun Hrvatske ponovio i srbijanski predstavnik Tibor Varadi,  pred Medunarodnim sudom pravde u Haagu (ne na onom na kome se sudi Gotovini). On je doduse, za razliku od Jeremica, smanjio brojku na 180.000 ''protjeranih'' hrvatskih Srba, ali i to mu je bilo sasvim dovoljno da zakljuci kako je to ''najveci pojedinacni egzodus na svijetu''.

Ovakvo ucestalo i bezobrazno politicko-diplomatsko samaranje Hrvatske, laznim optuzbama o ''etnickom ciscenju Srba'', i to pred pred najutjecajnijim medunarodnim forumima koji se bave sasvim drugim temama, nije  slucajno i nije se slucajno  poklopilo  s trenutnim sudenjem Hrvatskoj, preko zrtvovanog generala Gotovine na montiranom procesu u Hagu.

Vise je nego ocito, dakle, da velikosrpski ''demokrati'' iz Beograda time nastoje izvrsiti pritisak i 'podebljati'  zlonamjerno motiviranu optuznicu protiv hrvatske drzave i jasno dati do znanja utjecajnoj medunarodnoj zajednici da Gotovinu osudu vide kao temelj za buducu vecu politicku i gospodarsku kontrolu 1/3 hrvatskog teritorija koji je Hrvatska vojska pobjedom u  ''Oluji'' oslobodila od velikosrpske okupacije. 

Ovako dizajnirana, nicim izazvana,  trenutna zestoka velikosrpska politicko-diplomatska ofanziva protiv hrvatske drzave morala bi  prouzrociti smrtonosnu zabrinutost i ispravnu reakciju svakoga hrvatskoga politicara, novinara i gradanina.

Jesu li onda hrvatski politicari, diplomati i novinari prozreli ovu ''igru'' velikosrpskih politicara, i jednoglasno izrazili neslaganje s nametanjem lazi o''etnickom ciscenju Srba'' s krajnjim ciljem ponovne, mirne reokupacije ''krajine'' u Hrvatskoj ?

Niti jednu mrvicu od toga !

Hrvatski veleposlanik pri UN Neven Jurica, tendecioznu optuznicu srbijanskog predsjenika Tadica pred Vijecem sigurnosti,  jednostavno je odsutio (sto se u  uobicajenoj diplomatskoj praksi uglavnom smatra presutnim slaganjem).

Na Varadijevu optuznicu pred Medunardnim sudom pravde u Haagu o ''najvecem pojedinacnom egzodusu na svijetu'',  hrvatski predstavnici su se zapetljali u pricu ''da bi stvari mozda bile drugacije da je prikazan pravi okvir agresije i stradanja  u Hrvatskoj i BiH''.  

Na prepotentnu Jermicevu,  provokativnu i laznu optuzbu usred Zagreba,  da je ''Hrvatska protjerala cetvrt milijuna Srba'', nazocni hrvatski ministar vanjskih poslova kao ni celni hrvatski politicari nakon njega,  isto tako,  nisu reagirali na pravi nacin.

Umjesto da, svjesni cilja kojega velikosrpska strana stalnim nametanjem te podmukle lazi zeli postici, odmah,  kratko i jasno kazu da je to notorna neistina, buduci da general Gotovina i Hrvatska vojska, sve da su i htjeli, nisu mogli pociniti etnicko ciscenje hrvatskih Srba jer su to, prije njihova dolaska, izvrsile ''krajinski vlasti'' - hrvatski  politicari smuseno su buncali nesto o - ''tenkovima iz Beograda i Novog Sada ispracenima cvijecem i o potrebi da se toga Srbi sjete''(Mesic) 

''Da je Miloseviceva politika provodila velikosrpsku politiku protiv susjednih drzava, da je Hrvatska branila svoj svoj teritorij i ucinila ono sto bi svaka druga drzava ucinila'' (Sanader)  te da,  ''ministarska konferencija o regionalnom povezivanju i suradnji nije mjesto za rjesavanje takvih pitanja'' (Jandrokovic).

Ovakva zbunjujuca kakafonija bez jasne i dokumentirane negacije izravne optuznice Hrvatske za ''etnicko ciscenje Srba'' ugodna je glazba za usi velikosrpskim manipulatorima u Beogradu i tuziteljima Hrvatske u Haagu. Sad im je barem jasno da - ako celni hrvatski politicari i predstavnici ne znaju, ili ne govore javno tko je izvrsio ''etnicko ciscenje Srba iz Hrvatske'' i na temelju cvrstih dokaza,  hrabro, odlucno i cvrsto ne brane hrvatsku drzavu i generala Gotovinu od laznih optuzbi, - onda nece biti tesko uvjeriti relevantne medunarodne krugove i institucije da montiranu haasku optuznicu protiv Hrvatske prihvate kao cinjenicu.

Je li moguce da trenutni hrvatski politicari, unatoc ocitim cinjenicama i brojnim dokazima, jos uvijek ne znaju ili ne zele znati da je masovno i unaprijed pripremljeno iseljenje hrvatskih Srba provela srpska strana i da Hrvati u tome nisu imali udjela?

Je li moguce da nisu sposobni (ili voljni) tu zlonamjrno iskonstruiranu velikosrpsku laz,  da su to ucinili Hrvati,  efektivno demontirati u svega nekoliko recenica?

Onako kako je to  ucinio americki veleposlanik u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata Peter Galbraiht kada je kao svjedok na su�enju Slobodanu Milosevicu u Haagu, vrlo jasno rekao: - ''Cinjenica jest da je (srpska) populacija otisla prije nego sto je Hrvatska vojska dosla tamo. Ne mozete deportirati ljude koji su vec otisli'...

Ili jednostavno ponoviti ono sto je na Haaskom sudu ustvrdio Geoffrey Nice,  bivsi zamjenik glavne tuziteljice - da je za egzodus ''krajiskih'' Srba odgovoran Slobodan Milosevic koji je njihovim preseljenjem u BiH i na Kosovo time zelio ojacati poziciju planirane Velike Srbije na tim podrucjima.

''Dokumenti dani u dokazima pred Haaskim sudom tocno pokazuju kako su krajinski Srbi prebaceni na ta podrucja. Egzodus su naredili sami vode Srba, zbog njihovih vlastitih razloga. Tekst naredbe Milana Martica, takozvanog predsjednika RSK, objavljen je nekoliko tjedana prije ''Oluje'' u beogradskim dnevnim novinama ''Politika''. On je odobren od vojnog sefa, generala Mile Mrksica kojega je na tu poziciju postavio Milosevic. Je lie hrvatska vlada bila zadovoljna ili nezadovoljna takvim odlaskom Srba nejasno je". (Robbin Haris, clan politickog odbora  bivse britanske premijerke Margaret Thacher u clanku pod naslovom ''Optuznica protiv Gotovine je neutemeljena'' napisanom za ''The American Spectator'')

Cak je i donedavna glasnogovornica Haaskog tuziteljstva Florence Hartmann potvrdila u razgovoru za BBC 12. ozujka ove godine da su vodstvo u Beogradu i Slobodan Milosevic naredili hrvatskim Srbima da se organizirano povuku s okupiranih podrucja iz Hrvatske: - ''Cinjenica je da postoji dokument, pismena naredba kojom se iz Beograda srpskim vlastima u 'Krajini nareduje da se povuku iz Hrvatske'',  kaze ona i cak istice da to ''svaki izbjegli Srbin moze potvrditi. '' 

Marko Attila Hoare, politicki analiticar i neposredni svjedok ratnih dogadaja na prostoru bivse Jugoslavije koji je radio kao sluzbeni istrazitelj za sud u Haagu i sudjelovao u pisanju optuznice protiv Slobodana Milosevica isto tako tvdi: - ''Golema vecina populacije hrvatskih Srba bila je evakuirana od strane srpskih okupacijiskih vlasti prije dolaska hrvatske vojske''. (www. greatersurbiton. wordpress. com)

Mogli bismo ovdje nabrajati jos do besvijesti brojne dokaze i svjedocenja koje posjeduje Haaski sud, da Hrvatska nije izvrsila nikakvo etnicko ciscenje nego da su masovno,  unaprijed pripremljeno i uvjezbano iseljenje hrvatskih Srba iz okupiranih djelova Hrvatske proveli celnici hrvatskih Srba po nalogu iz Beograda.

Haaski sud ima kopije naredbe vodstva ''krajinskih'' Srba da napuste Hrvatsku kao i izvadak iz knjige srpskog generala Milisava Sekulica ''Knin je pao u Beogradu'' u kojoj je sve to kristalno jasno dokumentirano.

Interesantno je npr. citirati izjavu jednoga od glavnih voda pobunjenih velikosrba u Hrvatskoj Milana Babica,  koju je prenijela agencija Reuter, kojom je on za etnicko ciscenje hrvatskih Srba izravno  optuzio ''predsjednika'' Milana Martica: '- 'Bio sam zapanjen kada sam saznao da su glavni stab srpske vojske Krajine i predsjednik Martic naredili opcu evakuaciju i povlacenje vojske. Ne mogu vjerovati da je netko zelio poticanjem egzodusa naroda iz Krajine natjerati Jugoslaviju da se izravno ukljuci u rat'' (Beograd, 8. kolovoza-Hina-Reuter) Medutim, jos je interesantnija i jos intrigantnija zloslutna izjava cuvenog tajnika zlocinacke ''vlade krajine'' Save Strpca, inace svojedobnoga glavnoga suradnika haaskoga  Tuziteljstva, dana na TV Banja Luka 7. kolovoza 1955., kada je rekao: - ''Odluceno je da se ide u egzodus da bi bioloska masa srpske nacije bila sacuvana za ono sto slijedi. (!?)''

Je li vec tada Savo Strbac znao da slijedi konspirativna rezija haaskog sudenja Hrvatskoj, u koprodukciji mocnih obavestajno-diplomatskih krugova izvana i velikosrba iz Beograda u suradnji sa Savom Strpcem i nekim celnim hrvatskim politicarima koji su odigrali kljucnu ulogu montazera, saptaca i dostavljaca ''dokaznih'' rekvizita za danasnju tragikomicnu politicku predstavu u Hagu ?