Zasto se Katolicka crkva opet tako nemilosrdno napada?

Pise: Zeljko DOGAN

Foto - Oni koji su ostali cvrsti i odbijali podjarmljivanje, bili su ubijani, prebijani i zbog nepostivanja ''narodne vlasti'' deportirani u koncentracijske logore Gradiska, Lepoglava, Goli otok (na slici) i drugdje, gdje su brutalnim fizickim radom i torturom fizicki i psihicki unistavani.

Vjerojatno ste vec culi izreku da je istina prva zrtva u promidzbenom ratu. Upravo su takav rat protiv Crkve u Hrvata i hrvatske slobode ponovo poveli ishlapjeli veterani jugokomunisticke tiranije u Hrvatskoj.

Oni su komemoraciju zrtvama Jasenovca i promociju nekakva seseljevskog pamfleta o ''protunarodnom radu i zlocinima jednog dijela katolickog klera'' iskoristili za najzesci napad na Katolicku crkvu od rusenja komunizma do danas.

Ova dva dogadaja ''antifasisti'' su iskoristili da bi brutalno napali i oblatili Katolicku crkvu, tvrdeci da su ustase "proizvod Katolicke crkve", odnosno da je ustaski pokret bio samo ''produzena ruka zlocinacke politike Katolicke crkve''.

Ocito je, dakle, da okamenjeni jugofanatici fabriciranjem povijesnih istina i dalje u Hrvatskoj vode ''podzemni rat'' protiv crkve i slobodoljubivih Hrvata, a ovakvi pojedini ekstremni istupi samo su vrh ledenog brijega. 

Nista se, kako vidimo, u njihovoj slijepoj mrznji prema Crkvi i slobodi vlastita naroda promijenilo nije.

Cilj je ostao isti: uprljati cvrste,  karakterne, svojemu narodu i domovini vjerne Hrvate, da bi se skrila i opravdala vlastita izdaja,  bezbostvo, zlocin i sluganstvo.

Opsjednuti skrivanjem i opravdanjem vlastita grijeha zlocina i nepravde kojega su pocinili nad svojim narodom, preostali zivi kosturi jugopartizanske tiranije i njihovi razjareni nasljednici biju trenutno posljednju bitku protiv slobode i samobitnosti hrvatskog naroda.

Napumpani protuhrvatskim rasizmom, oni u svojim knjigama,  ''latinicama'', ''feral tribunima'' i ''nacionalima'' izmisljaju sto god im padne na pamet, samo da bi oblatili Crkvu u Hrvata,  hrvatske rodoljube,  Tudmana i branitelje.

Dokle su daleko u tome dogurali, ne bi nas uopce iznenadilo da uskoro optuze Katolicku crkvu da je ubila princezu Dijanu,  a pokojnog predsjednika Tudmana da je uoci smrti - bio trudan.

Kada se Seselj, Carla del Ponte i ''bivsi'' hrvatski jugoboljsevici udruze, sve je moguce.   

Zasto se Katolicka crkva i dan-danas tako nemilosrdno napada?

Zato sto je ona duhovna snaga hrvatskog naroda koja mudro i predano njeguje njegove najdublje vrijednosti. Njezin jedini i neoprostivi ''grijeh'' u ocima izdajica i mrzitelja hrvatskog naroda jest da se brine i zauzima za njega.

U ovom kljucnom trenutku za hrvatski narod, osim Crkve ne postoji niti jedna druga znacajna i organizirana drustvena snaga koja se toliko zalaze za njegovo dostojanstvo,  samosvijest i snagu.

Ponovo smo, dakle, suoceni sa znacajnim i paradoksalnim zbivanjima na hrvatskoj politickoj i medijskoj sceni: oni koji su ubijali Hrvate u Drugome svjetskom ratu za racun stvaranja komunisticke Jugoslavije, i jos ih 45 godina nakon toga tlacili, mucili i progonili, danas opet u slobodnoj Hrvatskoj,  koja je stvorena krvlju sinova njihovih zrtava,  napadaju Katolicku crkvu i drze ''povjesne'' lekcije hrvatskom narodu o svojoj ''herojskoj'' borbi i proslosti, iako nije bilo nicega herojskoga ni slavnoga u toj njihovoj proslosti.

U onim olovnim vremenima komunisticke Jugoslavije, hrvatski nacionalni indentitet i vjera okrutno su zatirani, a teritorij i bogatstvo sustavno otimani. Svakim danom nasilje, pritisak i diskriminacija bivali su sve gori i gori. Slobodoljubljivi, cvrsti i nepotkupljivi Hrvati ubijani su, muceni, zatvarani i raseljavani.

Mlade hrvatske narastaje nastojali su oni pretvoriti u slijepe sljedbenike i sluge jugoudbaskog rezima. Od malih nogu, djeca su morala nositi zvijezdu petokraku i crvenu maramu oko vrata, u skoli gledati Tiovu sliku na zidu i pjevati ''Druze Tito mi ti se kunemo''. Bila su to vremena kada su hrvatsko rodoljublje,  vjera, jezik i cast bili na teskom iskusenju.

Oni koji su ostali cvrsti i odbijali podjarmljivanje, bili su ubijani, prebijani i zbog nepostivanja ''narodne vlasti'' deportirani u koncentracijske logore Gradiska, Lepoglava, Goli otok i drugdje, gdje su brutalnim fizickim radom i torturom fizicki i psihicki unistavani.

Oni koji su odbijali ''privilegiju'' zivjeti kao sluge i taoci u jugokomunistickoj tamnici, mogli su ostvariti svoju slobodu jedino bijegom preko granice.

No, i nakon bijega, u zemljama slobodnog Zapada, ako nisu pristajali zaboraviti tko su i sto su i baviti se samo sobom i svojim poslom, cekali su ih opet jugoudbaski egzekutori, dousnici i suradnici...

S kojim pravom i danas ortodoksni titoisti i komunisticki bezboznici, koji su izdali i pola stoljeca tlacili hrvatski narod, danas ponovo napadaju taj isti narod, i ponovo ga truju svojom izopacenom jugoprosloscu koja je stajala zivota i iseljenja na stotine tisuca Hrvata?

U Hrvatskoj danas svako podsjecanje na takvu njihovu ''slavnu'' proslost izaziva ogorcene reakcije, kojima se pokusavaju zataskati grozni masovni komunisticki zlocini, posebno okrutan oblik represije i politicke likvidacije

U njihovim istupima, osim njihove ''slavne'' proslosti, po njihovim tvrdnjama, u Hrvatskoj je sve drugo vise-manje pokvareno i ugrozeno. Samo njihova sloboda da pljuju i blate rodoljubive i neprodane Hrvate, nikada ne smije biti ugrozena! Bivsi jugopartizani,  jugopoliticari i jugonovinari - vraceni u centar politicke moci i utjecaja - opet s toliko strasti i mrznje napadaju Crkvu i sve one Hrvate koji su pridonijeli uspostavi slobodne i suverene hrvatske drzave, da je to zaprepascujuce.

Za razliku od njih, njihovi bivsi slovenski i srpski jugodrugovi danas se angaziraju u smislu sto vece slovenske i srpske samosvijesti, sloge i rodoljublja.

Samo se iz Hrvatske od ratobornih i ojacalih bivsih jugokomunista cuje "Glavu gore, Jugoslaveni!"

Zaprepascujuce je da se - nakon toliko patnje i nemilih iskustava s njima u bivsoj Jugoslaviji - i danas u slobodnoj Hrvatskoj njihovi otrovni glasovi,  koji svadaju i dijele Hrvate, jos uvijek tako glasno cuju.

Cijela povijest njihova odbacivanja,  izdaje, ubijanja i ponizavanja vlastita naroda moze se sazeti u jednu jedinu rijec - sramota.