Znaci, Dalmacija je ustvari Balkan?
Iz Splita pise: dr. Boris SKVORC
foto - Zamalo me je pregazio neki manijak u crnom golfu. U desnoj mu ruci telefon mobilni, a u ljevici junackoj zapaljena cigareta. Prosao je solidnom brzinom preko prijelaza, pa me smocio gotovo do vrata....
Jeste dobro?', pita me starija gospoda panicno. Nagnula se njezno nad mene, pruzila mi ruku. Dobro?! Kazem. Dobro sam. Upravo me zamalo pregazio neki manijak u crnom golfu. U desnoj mu ruci telefon mobilni, a u ljevici junackoj zapaljena cigareta. Prosao je solidnom brzinom preko prijelaza, smocio me gotovo do vrata, natjerao da u strahu za vlastiti zivot izgubim balans, srusio me u grabu, u prolasku dvaput potrubio, prilicno ljutito, i dignuo srednji prst u znak pozdrava.
Pri tom me promatrao kroz retrovizor, onako znacajno, nadajuci se valjda da cu protestirati pa da se zaustavi i upita me za zdravlje junacko.
Dobro sam. Kazem pomirljivo, prisjecajuci se u sebi onog o drugom obrazu, o kamenu i kruhu itakodalje. Balkanac smrdljivi!, kaze sjora pruzajuci mi kao konacno rjesenje papirnatu maramicu, vjerujuci valjda da se komadom vlazna raspadajuceg papira sa sebe moze skinuti svo to blato.
Ode novi baloner, mislim naglas pokusavajuci skrenuti misli u mirnije vode, koncentrirajuci se na nesto lijepo, na vjecnost, novi laptop, rajsku popodnevnu dokonicu, sarmu... Ovo su onakvi trenuci kad bi neki ljudi poznati s naslovnih stranica novina izvadili kakav pistolj ili strojnicu i s par metaka u zrak ili automobilske gume zastrasili napadaca.
Ja se pak branim sutnjom, kao da se meni sudi i da nije rijec o novom i skupom baloneru. Jos se nisam posteno ni pridigao a iz suprotne strane dolazi plavi ford. Trubi bez prestanka, nervozno nas podsjecajuci tko je jaci, upozoravajuci da se maknemo s njegove ceste. Sad pak posrce gospoda. Pada na koljena, jaukne, pridize se pa onda izrece psovku koja nije za novine. Opsuje dakle Balkanca. Prokletog.
'Gospodo', pitam, pruzajuci joj ruku, podizuci je na noge i pruzajuci joj natrag njenu maramicu kojom je maloprije mene pokusala osusiti i utjesiti, 'kad kazete Balkan, na sto zapravo mislite?'
_______________________________________________
Motivirala me Latinica koju sam gledao pred par dana: Balkan to su najprije oni tamo, oni preko one rijeke, planine ili livade, to su primitivci, to su oni koji nisu Mi, oni sto pisaju u haustorima, smece bacaju posvuda, hrackaju po rivi ili gradskom trgu, psuju neduzne prolaznike iz svojih raskosnih vozila, zalijevaju ih mlakama vode, plase ih bijesnim turiranjem motora okrutnih crnih limuzina. Balkan, to je kad vas zaliju do usiju na pjesackom i kad ne radi odvod kanalizacije unatoc tome sto uredno placate poreze i prireze.
To je kad vas prisiljavaju da padate i klizete u grabe pored ceste, kad gospoda u crnim limuzinama u voznji odloze mobitel kako bi vas mogla pozdraviti drugarskim pozdravom: uzdignutim srednjim prstom.
Balkan to su Srbi, Rumunji, posebno oni, Cigani i oni tamo, oni na klupi sto natezu iz flase a onda sve to smece ostave razbacano po parkicu gdje ce se sutra poslijepodne ponovo, u penzionerskoj dokonici, naci na cakuli i natezanju Jure iz plasticnih casa. To su narodnjaci i mesetari, svi oni koji mute i mite. U svakom slucaju: to nismo mi!
'Kako to mislite?', pita me gospoda sad vec sigurno na nogama. Dok sam ja lupetao u sebi ovako stogodkojesta, ona se onim mojim komadom maramice izbrisala i osusila kao da se nista nije dogodilo. 'Mislim da cu se prehladiti', kaze, pozdravlja uljudno i odlazi bez konkretnog odgovora.
Stvarno, kako to mislim. Oduvijek je na ovim prostorima bilo problematicno identificirati sebe, odrediti se u odnosu na druge, one kao vi i one jace koji vas tlace. Znati tocno gdje zavrsava granica jednog identiteta i pocinje drugost. Znaci li ta zamisljena granica kraj jedne sigurnosti, mediteranske ili srednjoeuropske, i pocetak neizvjesnosti. Ili je samo rijec o uzbudenju prijelaza iz kulture u kulturu, pripadanju razlicitim paradigmama, bogatstvu koje spaja?
Zahvaljujuci raznoraznim raskoracima u kojima nas hvataju od stoljeca sedmog, sto smo 'samostalniji' sve smo manje sigurni u odgovore na ovakva pitanja.
'Blago vama kad imate ovakvu kuhinju!', kazao mi je sav musav u licu pred par godina jedan Australac kojeg smo zena i ja iz zahvalnosti sto je nesto lijepo i dobro za nas ucinio odveli u Balkan Seafood Restoran, dolje u sydneyskom Downtownu.
'Znaci, Dalmacija je ustvari Balkan?', pitao je malo kasnije, puna trbuha i masna lica, gospodina vlasnika koji je sjeo s nama za stol popiti casu ili dvije vina.
Ovaj je ustao, uhvatio se za glavu, napravio dva kruga oko stola, teatralno spustio sake u boksacki gard, tri ili cetiri puta se svom snagom udario po prsima, a onda se opet uhvatio za glavu (cupajuci teatralno kosu) pa se okrenuo meni: 'Ma koga si mi ovo doveja, covice?!'
Prevodim svom Australcu kako je toliko uvrijedio gazdu da to nije normalno. Ovaj sad gleda cas mene, cas gazdu: uvrijedio, kako? Kazem mu da je rekao da je Dalmacija Balkan.
'Ali... zapocinje moj Australac... rekao si da je ovo dalmatinska spiza.'
'I?', pitam ga pogledom s nelagodom se obaziruci na vlasnika.
'I sto?', kaze moj Australac dedukcijom kojoj je tesko naci protuoruzje junacko, patriotsko i antibalkansko: 'Dalmatinska spiza, Balkan Seafood restoran. Kuzite!? To valjda, prema logici stvari, znaci da je Dalmacija u Balkanu.'
Na Balkanu, ispravljam Australca koji uci hrvatski brze nego ja engleski. To je poluotok. I dok ja pokusavam izbistriti s mojim mladim kolegom zemljopisno-pravopisne probleme iza sebe zacujem ostar i rezolutan urlik: 'Vaaaaaan!'. To galami moj vlasnik Balkan Seafood restorana, kao da doista sjedimo negdje na Balkanu a ne na balkonu renomiranog restorana s pogledom na Harbour.
Zeli da odemo. Jer da vrijedamo njega i firmu. Firmu Balkan. Valjda onda time logicno i dalmatinsku spizu. Ili kako vec to ide. Sad mi se cini da sam i sam vise zbunjen od mog gosta. I da ce se od ove buke srusiti balkon. Kao sto se u to vrijeme rusio Balkan.
_______________________________________________
A primitivizam Balkana zapravo je ono jedino sto se jos moze iskoristiti. U turizmu, u umjetnosti, za stolom. Na nacin jeftin i gadljiv, onako kako su to radili i rade Bregovic, Kusturica ili Severina, ili na nacin pravi i autentican, zagledajuci u diskurzivna presjecista koja su s jedne strane svijeta odavno nestala i ostala ziva samo u legendama i pricama, a koju druga strana svijeta jos nije dosegla.
Kad kazemo da ovoga nigdje nema, kad kazemo 'strasno' ili 'katastrofa' odnoseci se uglavnom prema slojevitoj svakodnevnici koja nas okruzuje, pomislimo li ikad na juzni Maroko, Jordan ili na primjer Ugandu? Ili je to nama u nasim ozapadenim glavama pretesko?
Jer ipak, nasa je kultura tisucljetna i mi smo luconose zapadnog krscanstva i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje.
Pritom zaboravljamo sve one svijetle tocke primitivizma i sve one tamne strane civilizacije koja me je pred nekih desetak minuta zaspricala pritom mi srednjakom pokazavsi sto misli o meni, mom pravu da hodam ulicom i da se nalazim na putevima korisnika civilizacije.
Jer nas je izobliceni oblik primitivizma koji za sebe misli da je civilizacija izmislio neke od najorginalnijih oblika socijalne neodgovornosti koja bi se mogla izucavati u udzbenicima kulturalnih studija sirom svijeta.
Lokalne luconose zapadne civilizacije u potaji idu u klubove gdje je balkanska glazba neo-primitivizirana na najneorginalniji nacin, kombinacijom primitivnih ritmova, jeftine eksploatacije zenske seksualnosti koja izgleda kao da se moze jeftino kupiti, zatupljujucih stihova i umjetno proizvedena zala za prastanjem kojeg zapravo nikad nije ni bilo kao ciste forme i pozitivna osjecaja. Ugradujuci u svijest populacije zapadne vrijednosti mnogi nasi mocnici, duznosnici ili javne osobe istovremeno zive one druge. Privatiziraju javni prostor u pitanje dovode drustvenu odgovornost na svim razinama, potkopavajuci novouspostavljenom paradigmom osnove prava na privatnost, iskonsku individalnost ali i doseznost zakona. I onda zgrozena javnost drustveno ovjeravanje takve paradigme od strane socijalno mocnih zove primitivizmom i Balkanom, a ne umrezavanjem na rubu kriminalnog i promicanjem nevrijednosti kao vrijednosti i nezakonitog ponasanja (koje moze povrijediti druge) kao drustveno prihvatljivog.
To ide toliko daleko da se oporba u Saboru neki dan pobunila protiv previsokih kazni za prometne prekrsaje. Kao, nismo mi Saudijska Arabija da se kod nas placaju previsoke kazne za prometne prekrsaje. Jer smo valjda ljudi, pa onda je normalno grijesiti. Pa ako vrsite nasilje na cestama, nema smisla da nesto sad tu placate drzavi. Jer dovoljna vam je valjda kazna da nemirno spavate progonjeni osjecajem krivice sto ste pogazili nekakvog papka sto je bez veze isao prelaziti cestu po pjesackoj zebri.
Uostalom: kakva bi to slobodna drzava bila u kojoj bi se za takva djela placale kazne. Jer nismo mi valjda Jordan. Pa da nam za dvadeset preko dopustene brzine odsjeku prst. A za stotrideset u skolskoj zoni citavu ruku. Jos ce na kraju netko predloziti i da uvedu serijatsko pravo. Vratiti nas u Balkan! Bezakonje!